Zvonimir „Zvonko“ Bogdan rođen je 5. siječnja 1942. u Somboru. Poznat je kao jedan od najistaknutijih pjevača narodne glazbe u Srbiji, s bogatim repertoarom koji spaja tradicionalne motiva vojvođanske ravnice, bunjevačkih korijena i stila koji evocira nostalgiju, ljubav i pejzaže Dunava.
Bogdan je višestruko obdarena umjetnička ličnost: osim što pjeva, bavi se komponiranjem, slikarstvom i pisanjem poezije, a poznat je i po svojoj ljubavi prema vinarstvu. Njegove pjesme često pričaju o seoskom životu, ljubavima, danima prošlim, slobodnim konjima i ženama – sve utkano u glazbu tamburaških orkestara, koja obiluje melodičnošću i emotivnim nabojem.
Karijeru je započeo krajem 1960-ih s autorstvom prve pjesme koja je ostavila trag, a tijekom godina razvio je prepoznatljiv stil koji čuva elemente tradicionalne (narodne) glazbe, ali ih istovremeno interpretira s posebnim osjećajem i poštovanjem prema korijenima. Njegovi koncerti su često događaji koji slave identitet i zajedništvo, a publika u njima prepoznaje čistu strast, šarmansku ozbiljnost i umjetnika koji se ne suzdržava izraziti ono što mu srce govori.
Zvonko Bogdan također je značajan promotori kulturnog naslijeđa manjine bunjevaca u Vojvodini, čiji identitet često ističe kroz svoje umjetničke projekte. Živi i stvara u Subotici, mjesta koje mu je dom i inspiracija; njegovo djelovanje nadilazi granice glazbe, povezujući umjetnost, tradiciju i ljubav prema prirodi i zavičaju.
