Tomislav „Toma“ Zdravković rođen je 20. studenog 1938. u Aleksincu, ali odrastao je u selu Pečenjevce kod Leskovca. Porodica je bila siromašna, a Toma je rano osjetio težinu života. S 18 godina odlazi u Leskovac tražeći posao i priliku da pjeva. Sudbonosni susret s pjevačicom Silvanom Armenulić pružio mu je poticaj i otvori vrata prve ozbiljnije publike u kafani – ondje je počela njegova umjetnička priča.
Glazbena karijera Zdravkovića razvijala se kroz postupne uspone. Pjevao je u kafanama i hotelima, nastupao je u Tuzli, Beogradu, širom bivše Jugoslavije, šireći svoj glas—topao, melankoličan bariton—koji je približio emociju tuge mnogima. Njegove tekstove, često vlastiti, obilježila je neuzvraćena ljubav, emotivna patnja i kafanska atmosfera. Hitovi poput "Prokleta nedelja", "Dotak’o sam dno života", "Za Ljiljanu" i "Pesme moje" postali su himne emocije i lične iskrenosti.
Toma je četiri puta bio u braku; sa svakim životnim razdobljem dolazila je i nova pjesma, nova bol, novi razlog za stvaranje. Bio je boem u pravom smislu – alkohol, kafane, ljubavi i rastanci bili su sastavni dio njegovog života i inspiracija. Unatoč tome, nikad se nije odrekao glazbe, ni nade, ni strasti da se izrazi kroz pjesmu.
Zdravković je izveo svoj prvi veći koncert u Beogradu 1982., u Domu sindikata, i time potvrdio svoje mjesto među najvećim glasovima narodne glazbe. Posljednji nastup održao je 10. rujna 1991. u Podgorici. Nakon dugogodišnje borbe s bolešću prostate, preminuo je 30. rujna 1991. u Beogradu, u dobi od 52 godine. Iza sebe je ostavio bogatu ostavštinu – albume i pjesme koje i danas žive srcima mnogih, ne izblijede s vremenom.
