Tom Odell / Divan život / Biografija
Tom Odell posljednjih godina postupno ogoljuje vlastite slojeve, stvarajući plodan i sve ranjiviji opus djela koji
govori o krhkosti ljudskog stanja i lomljivosti svijeta oko nas. Osobito od pandemije i albuma 'Monsters' iz 2021.,
njegova je kantautorska poetika postala još sirovija i iskrena, a upravo je u toj iskrenosti nova generacija
slušatelja pronašla snažnu utjehu. Naslovna pjesma njegovog sedmog albuma 'Black Friday' prikupila je gotovo 700
milijuna streamova od izlaska krajem 2023., dok je ponovno otkrivanje njegovog prvog singla 'Another Love' iz 2012.
Dovelo do toga da je pjesma premašila tri milijarde slušanja samo na Spotifyju.
Kako je Odell postajao sve hrabriji autor, spreman zaviriti u najosjetljivije i često bolne dijelove vlastite psihe,
tako se sve jasnije profilirao kao umjetnik od posebne važnosti - što potvrđuju i dvije nominacije za nagradu Ivor
Novello za najbolju pjesmu u glazbenom i tekstualnom smislu, 2023. i 2024. godine. Za 34-godišnjaka to je bilo
putovanje puno spoznaja. „Ono što vam je pomalo neugodno odsvirati pred prijateljima ili roditeljima - to je upravo
ono što trebate podijeliti, jer tada to ima smisla“, kaže. „Toliko stvari držimo u sebi, i baš nas one najviše muče
- ne one o kojima smo spremni govoriti. Zato pokušavam pisati upravo o njima.“
Iako se prvi put istaknuo kao dobitnik Brit Awarda i velika nova nada britanskog popa, Odella nikada nije pokretala
ideja blistavog, mainstream uspjeha. „Nikada se nisam prijavio za ulogu pop zvijezde i često sam imao osjećaj da me
se doživljava na pogrešan način“, priznaje. Kako se sve više posvećivao vlastitoj viziji i počeo pisati izrazito
osobne pjesme o mentalnom zdravlju, odnosu prema tijelu i drugim intimnim temama, tako su se širile i veze sa
slušateljima diljem svijeta - od njegovih 2,4 milijuna pratitelja na TikToku do snažnih nastupa uživo. Nedavno je
podržavao Billie Eilish na njezinoj europskoj turneji prije nego što je krenuo u vlastitu seriju intimnijih nastupa.
„To ublažava dio usamljenosti postojanja“, sugerira zašto je njegova glazba tako snažno odjeknula, „A to je nešto
kroz što svi prolazimo - zajedno.“
Sada, na svom sedmom studijskom albumu, Odell je stvorio djelo koji utjelovljuje upravo taj duh empatične, potpune
iskrenosti - album kojim promatra slomljeni krajolik modernog, fragmentiranog društva i u njemu pronalazi distopiju
i beznađe, ali istodobno i - presudno - tračke ljepote i nade.
„A Wonderful Life“ napisan je tijekom devet mjeseci 2024. godine, u autobusima na turnejama i vlakovima, daleko od
stabilnosti doma koji je bio izgradio. Više nego na bilo kojem prethodnom albumu, dotjerivanje stihova bio je pravi
čin ljubavi prema radu.
„Trudio sam se oko svakog stiha“, kaže. „Svaki dan sam se bavio tim riječima, na
svakom letu, samo sam ih usavršavao i usavršavao i usavršavao. Znam biti pomalo opsesivan, i taj opsesivni dio mene
vjerojatno je i najgori dio mene, onaj dio zbog kojeg bih rado platio terapeutu da mi pomogne da ga se riješim. Ali
to je ujedno i dio koji ne odustaje od pjesama.“
Zato pjesme na Odellovom sedmom albumu predstavljaju neke od najizravnijih i emocionalno najsnažnijih trenutaka
njegove dosadašnje karijere. Dijelom nastale kao neposredna reakcija na uznemirujući ritam svakodnevnih vijesti i
„osjećaj, gotovo svaki tjedan, da se svijet na neki način raspada - što za neke ljude doista i jest slučaj“,
glazbenik oštri pero kako bi destilirao ovaj vrtlog očaja, frustracije i nemoći u skladbe poput nježno uzbudljivog
glavnog singla 'Don’t Let Me Go'. Ta pjesma otvara razgovor o „zastrašujućoj“ prirodi društvenih mreža kojoj se
album često vraća: „Možda smo bolesni / Bolesni do kostiju / Smiješiš se i gledaš u svoj telefon / Grad se puni
dimom“, glasi jedan značajan stih - inspiriran videom koji je Odell pronašao na putnicima u vlaku koji bezbrižno
skrolaju dok se vani odvija apokalipsa. Uz nježne dionice klavira, u pjesmi 'Why Do I Always Want The Things I Can't
Have', priznaje: „Buljio sam u ekrane, oči me bole / Gubim vjeru u ovaj svijet koji stvaramo“.
„Za mene je to sažetak svega jer preuzima odgovornost - jer ja sam jednako odgovoran kao i ti ili ljudi s puno
moći“, kaže o tom stihu. „Mrzim kada je u pitanju samo krivnja, jer kada se ljudi za trideset godina osvrnu na ovo
vrijeme, svi ćemo biti odgovorni za svijet u kojem živimo. Ali ja sam i dalje prilično optimističan i osjećam da ako
netko išta mora imati, to je vjera u sebe jer smo dogurali ovako daleko.“
Naslovna pjesma albuma, 'Wonderful Life' - koja se gradi od meditativnog tempa hodanja do uzbudljivog crescenda -
internalizira tu vjeru u pjesmi koja pronalazi utjehu u tišini i malim, svakodnevnim stvarma. U pjesmi 'Prayer'
obraća se figuri iz djetinjstva koja bi mogla biti on sam, nudeći utjehu i prostor za razmišljanje. „Zagrliti svoje
mlađe ja je lijepo, ako ga možeš pronaći“, kaže uz osmijeh.
