Siniša Vuco

Siniša Vuco, rođen 29. travnja 1971. u Splitu, istaknuo se kao jedinstveni izvođač koji nerijetko spaja naizgled nespojive glazbene svjetove. Karijeru je započeo glazbom za koju su ga inspirirali bendovi poput Bijelog dugmeta i Merlina, a vješto je kombinirao pop-folk instrumente poput harmonike i tamburice s utjecajima rocka i glazbe Roma. Pravi glazbeni zaokret dogodio se krajem 90-ih albumom Volim piti i ljubiti, koji ga je učinio simbolom nove narodne scene i osigurao mu široku publiku. Proslavio se ekscentričnim nastupima, često provokativnim, a kasnije je istraživao i metal područje—osnovao je bendove Živo blato, Klanje ljudi i svirao u thrash metal sastavu Evil Blood. Siniša je autor mnogih pjesama za druge zvijezde regionalne glazbene scene, poput Miše Kovača, Kemala Montena i Marka Perkovića Thompsona. Nakon dugogodišnje diskografske pauze, nagovijestio je povratak pjesmom Dragi Bože, duetom s Halidom Bešlićem, koja spaja elemente hard rocka i sevdaha. U lipnju 2025. postao je Guinnessov rekorder za najduže otpjevanu vokalnu notu (59,5 sekundi) u pjesmi „Nek sam pijan“. Taj je pothvat snimljen pod rigoroznim tehničkim uvjetima i višemjesečnom analizom, a nagradu je preuzeo krajem lipnja u Londonu. Također je politički aktivan—2021. izabran je za predsjednika splitskog ogranka HSS-a te razmatra kandidaturu za gradonačelnika Splita. Otac je i glazbe i sporta: ima četvero djece, među kojima su talentirani glazbenica Brigita i nogometaš Vilibald.