Jelica Brestovac srpska je glumica koja je završila studij glume u Novom Sadu u klasi profesorice Mire Banjac. Diplomirala je predstavom „Dom Bernarde Albe“, u kojoj je igrala Ponsiju, a predstavu je režirala Mira Banjac. Svoj prvi profesionalni angažman ostvarila je u kazalištu „Dobrica Milutinović“ u Sremskoj Mitrovici, gdje je nastupila u monodrami „Čavke na žici“ Nedeljka Terzića u režiji Gordane Lukić.
Nakon toga igrala je u nekoliko predstava za djecu, a stalni angažman dobila je u vršačkom kazalištu „Sterija“, gdje je kao zaposlena glumica provela tri godine. Kasnije se u to kazalište godinama vraćala kao gostujuća glumica. Tijekom kazališne karijere ostvarila je niz različitih uloga u predstavama poput „Tanga“ Sławomira Mrožeka, „Bajke o mrtvoj carevoj kćeri“ Nikolaja Koljade, „Kir Janje“, „Ženskih razgovora“, „Ah, to vreme uživanja“, „Sveta“, „Don Žuan se vraća iz rata“, „Dugonje i Trbonje“, „Ludog dana“, „Kokoške“ i „Leteće trupe“.
Već godinama živi u Beogradu i radi kao slobodna umjetnica. U vlastitoj produkciji izvodi predstave „Tražim muža“, monodramu-kabare prema tekstovima Duška Radovića, „Pipi Dugu Čarapu“, dječju monodramu, te „Papazjaniju“ i „Bubamaru“. Za „Bubamaru“ Olivere Jelkić osvojila je nagradu za najbolje glumačko ostvarenje na festivalu monodrame za djecu u Novom Sadu. Uz kazališni rad uređivala je i vodila radijske emisije „Ljudi među nama“, „Zabavno popodne“ i „Zrna mudrosti“ u Vršcu.
Na televiziji je ostvarila uloge u serijama i programima „Seljaci“, „Da se ne pročuje“, „Zvezdara“, „Naša mala klinika“, „Zaustavi vreme“ i „Najlepše bajke“. Na filmu je igrala u ostvarenjima „Čarlston za Ognjenku“, „Dok su oni leteli na mesec“ i „Kozje uši“, gdje je tumačila Bojanu. Određeno vrijeme radila je i kao casting menadžerica za igrani program na televiziji Happy.
Brestovac je poznata i po interesu za sport. U osnovnoj školi trenirala je rukomet, dok joj je košarka oduvijek bila posebno bliska. Dok je živjela i radila u Vršcu, često je odlazila na utakmice Hemofarma i igrala košarku s prijateljicama. Posebno pamti osvajanje zlatne medalje jugoslavenske košarkaške reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Indianapolisu 2002. godine. Navija za Crvenu zvezdu, a njezin životni i sportski moto glasi: „Svaki trud se isplati, pre ili kasnije.“
