Goran Bregović glazbenik je, gitarist, tekstopisac i skladatelj iz Bosne i Hercegovine, rođen 22. ožujka 1950. u Sarajevu. Poznat je kao vođa i autor pjesama Bijelog dugmeta te skladatelj filmske glazbe. Njegov rad obuhvaća rock, folk, jazz i svjetsku glazbu, a u samostalnoj karijeri povezuje vlastite skladbe s balkanskom i romskom glazbenom tradicijom.
Gitaru je počeo svirati pri kraju osnovne škole. S osamnaest godina pridružio se sarajevskom sastavu Kodeksi, na preporuku pjevača Željka Bebeka. Nakon razlaza grupe s Ismetom Arnautalićem osnovao je Jutro, kojem se poslije pridružio i Bebek. Među pjesmama koje su snimili bila je „Kad bi bio bijelo dugme”, a sastav je zatim prihvatio naziv Bijelo dugme.
Bijelo dugme počelo je djelovati 1974. i postojalo do 1989. godine. Bregović je kao gitarist, skladatelj i vođa imao središnju ulogu u bendu, koji je postao jedan od najpopularnijih sastava u povijesti jugoslavenske glazbe.
Godine 1988. skladao je glazbu za film Emira Kusturice „Dom za vješanje”. Uspjeh filma i glazbe, osobito pjesme „Ederlezi”, otvorio je nastavak njihove suradnje na filmovima „Arizona Dream” iz 1993. i „Podzemlje” iz 1995. Skladao je i glazbu za „Kraljicu Margot” redatelja Patricea Chéreaua.
Njegove međunarodne suradnje uključuju izvođače poput Iggyja Popa, Cesárije Évore, Ofre Haze, Sezen Aksu, Georgea Dalarasa, Kayah i Krzysztofa Krawczyka. Godine 1998. osnovao je Orkestar za svadbe i sprovode, s kojim nastupa diljem svijeta. Repertoar uključuje tradicionalnu narodnu glazbu Balkana, njegove skladbe nadahnute balkanskim i romskim melosom te obrade pjesama Bijelog dugmeta.
Godine 2002. skladao je liturgiju „Moje je srce postalo tolerantno” i izveo je u pariškoj bazilici Saint-Denis. Uslijedila je opera „Karmen sa sretnim krajem” iz 2004., a 2005. sudjelovao je na trima oproštajnim koncertima Bijelog dugmeta. Njegov nastup na festivalu trubača u Guči 2007. zabilježen je na albumu „Alkohol”, objavljenom 2008.
