Monoplay festival suvremenog plesa

Anna Konjetzky – ÜBER DIE WUT / ON ANGER

19. kolovoz 2026., 21 sat

Iznad pozornice LED slovima ispisana je riječ WUT (BIJES), dok se plesačica šepuri, napinje mišiće, širom otvara usta, mršti se i pokazuje zube. Bijes obuzima i uvećava tijelo. Pljujemo krv, pjena nam izbija na usta, ostajemo bez daha, a bijes preuzima naše mišiće, oči i glas. Mijenja ih i iskrivljuje, čineći tijelo grotesknim, opasnim i agresivnim, ali istodobno i smiješnim i komičnim. Bijes je također konstruktivna sila, pokretač i katalizator društvenih promjena. Kultne geste, poput podignute šake pokreta Black Power, prekriženih zapešća i podignutog srednjeg prsta, iskazuju otpor nepravednim uvjetima te dovode u pitanje postojeće hijerarhije i strukture.Über Die Wutproučava potencijal bijesa, osobito ženskog bijesa, kroz pokret, slike, glazbu i tekst. Istražuje bijes kao individualnu emociju, ali i kao stanje koje je proizvod društvenih struktura.

• Koreografija, scena:Anna Konjetzky
• Plesačica:Sahra Huby
• Glazba:Brendan Dougherty
• Kostimografija:Michiel Keuper, Martin Sieweke
• Video:Susanne Steinmassl
• Svjetlo, scena:Barbara Westernach
• LED konstrukcija:Timm Burkhardt
• Izvršna produkcija:Rat&Tat Kulturbüro
• Odnosi s javnošću:Simone Lutz
• Produkcija:Anna Konjetzky & Co. u koprodukciji s festivalom DANCE München, Münchner Kammerspiele i LOT Theatre Braunschweig
• Uz podršku:Odjela za kulturu Grada Münchena i zaklade Fonds Darstellende Künste, fabric Potsdam

Anna Konjetzky od 2005. godine stvara plesne predstave i plesne instalacije, koristeći koreografsko promišljanje kao praksu refleksije i transformacije. Njezin je rad duboko ukorijenjen u društveno-političkom kontekstu te povezuje tjelesnost, estetiku i politiku s queer-feminističkim diskursom. Svoj rad vidi kao poziv na dijalog. Redovito predaje na brojnim sveučilištima i obrazovnim institucijama, među kojima su Sveučilište u Kölnu, SEAD i Royal Academy of Fine Arts u Bruxellesu.

Martina Tomić – DON’T CARRY THE WORLD UPON YOUR SHOULDERS

20. kolovoz 2026., 21 sat

Kroz predstavu Don’t carry the world upon your shoulders nastavljamo istraživati praksu prevođenja, ovaj se put fokusirajući na problem overthinkanja. Počevši od prijevoda samog pojma i potrage za prikladnim ekvivalentom u hrvatskom jeziku, prijevod nastavljamo tražeći prikladan pokret (i stanje) za pojam, naizmjence upadajući u i izbjegavajući zamku overthinkanja koja nas prati kroz proces. Iako istraživanje započinjemo prevođenjem najpoznatijeg fikcionalnog overthinkera Hamleta (i tako nastavljamo prijevode Shakespearea započete u predstavi il sonetto, kroz proces se od njega odmičemo da bismo se nastavili baviti vlastitim prekomišljajima na osobnom i profesionalnom polju i njihovoj rastezljivosti između dviju krajnosti: blokade i supermoći. Birajući formu izvedbenog predavanja otvaramo prostor (popularno) znanstvenom pristupu pojmu i stanju overthinkanja, ali i prostor autorefleksije, prostor za poetiziranje overthinkanja kroz pokret.

• Koreografija i izvedba: Martina Tomić
• Dramaturgija: Ivana Đula
• Koreografska podrška: Matea Bilosnić
• Glazba: Luka Vrbanić
• Dizajn svjetla: Saša Fistrić
• Scenografija: Stefano Katunar
• Kostim: Tina Spahija
• Crteži za projekcije: Lena Kramarić
• Projekcije: Ivan Lušičić Liik
• Grafički dizajn: Martina Granić
• Fotografija i trailer: Neven Petrović
• Produkcija: UO Genijator
• Odnosi s javnošću: Ivana Sansević
• Koprodukcija: PLATFORMA HR 2025, Plesni centar Tala
• Hvala: Petra Orehovec, Fabijan Komljenović, Nataša Govedić
• Premijera: 24. svibnja 2025. PC Tala

Martina Tomić, plesačica, koreografkinja i plesna pedagoginja jedna je od osnivačica udruge Tras studio i UO Genijator s kojima djeluje u projektima kao autorica, plesačica i producentica. Završila je MA studij novinarstva i BA studij suvremenog plesa, nastavnički smjer, pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Završila je učiteljski program yoge i tri DNS modula pri Praškoj školi te iste prakticira i predaje. Od 2018. – 2020. djeluje kao predsjednica Udruge plesnih umjetnika Hrvatske (UPUH). Dobitnica je nagrada strukovnih udruga UPUH i PULS za najbolju predstavu u cjelini (2019., 2024.), i nagrade strukovnih udruga za najbolju koreografiju (2025.). Umjetnička je voditeljica Studija za suvremeni ples od 2024. godine.

Korina Oltran i Patricia Gospić – ENTER II DIARY

21. kolovoz 2026., 21 sat

ENTER II DIARY izvedbeni je diptih te prvi samostalni projekt Korine Oltran i Patricije Gospić koji nastaje iz potrebe za dubljim razumijevanjem digitalne stvarnosti u kojoj se nalazimo.

Prvi dio diptiha, CTRL ⇧: IID enter log_ u izvedbi Korine Oltran, multimedijalni je performans koji pokretom dekodira algoritamsku svakodnevicu autorice. Gomilanjem informacija i podražaja stvara se kakofonija i pretjerano stimulirajuće okruženje koje dovodi u pitanje fokus pojedinca u digitalnom svijetu.

Biramo li svjesno sadržaj koji konzumiramo ili to za nas čini algoritam? Imamo li kontrolu nad vlastitim fokusom ili naše razmišljanje određuje sve kraći raspon pažnje?

Vlastitom konzumacijom medija autorica traži odgovor, skicirajući svoj „intimni internetski dnevnik” u prostoru.

Tražeći ekvilibrij između stvarnog i virtualnog identiteta, drugi dio diptiha CTRL ⇧ : log_underworld_u izvedbi Patricije Gospić prikazuje utjecaj konzumacije medija na pojedinca. Internet, društvene mreže i algoritmi promatraju se kao suvremeni oblik podzemnog svijeta – golemi prostor nesvjesnih dijelova identiteta u kojem se potisnuto i skriveno materijalizira. Virtualni pakao/podzemlje postaje mjesto ranjivosti i intime s kojim se autorica suočava, propitujući utjecaj digitalnog traga na vlastiti identitet.

A computer can never be held accountable (IBM, 1979). Yet somehow, my social media posts can be (PG, 2026).

• Izvedba i koncept: Korina Oltran i Patricia Gospić
• Koreografija: Korina Oltran i Patricia Gospić
• Glazba i oblikovanje zvuka: Tomislav Grzunov
• Svjetlo: Saša Fistrić
• Scenografija: Korina Oltran
• Suradnici: Matea Bilosnić i Nataša Kustura
• Produkcija: Zadarski plesni ansambl

Korina Oltran dugogodišnja je članica Zadarskog plesnog ansambla u kojem djeluje kao izvođačica, autorica i asistentica koreografije. Sudjelovala je u brojnim predstavama, među kojima se ističu Kako je Potjeh tražio istinu, 1518. i Metamorfoze. Plesno obrazovanje stječe na Plesnom odjelu GŠBB u Zadru, a BA studij Medija i komunikacija i Plesa te MA studij Vizualnih komunikacija završava na Canterbury Christ Church University, UK. Od 2025. bavi se formalnim pedagoškim radom. Kao izvršna producentica festivala MONOPLAY te sudionica međunarodnih projekata spaja izvedbenu praksu s organizacijom i suradnjom.

Patricia Gospić članica je i plesačica Zadarskog plesnog ansambla. Plesno obrazovanje stječe na Plesnom odjelu Glazbene škole Blagoje Bersa u Zadru, gdje je 2016. maturirala u prvoj generaciji smjera plesnih pedagoga. Kao plesačica, koreografkinja i voditeljica srednjoškolske grupe djeluje u Zadarskom plesnom ansamblu, a kao nastavnica suvremenog plesa radi u GŠBB Zadar. Vanjska je suradnica za scenski pokret pri glumačkom studiju Hrvatskog narodnog kazališta Zadar. Nastupala je u brojnim predstavama, projektima i plesnim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2015. dio je organizacijskog tima MONOPLAY-a, na kojem je 2019. predstavila autorski solo I Don’t Know Her u koreografiji Matee Bilosnić.

Sergiu Matis – WARP RENDERINGS

22. kolovoz 2026., 21 sat

Predstava Warp Renderings tematizira različite načine pristupanja prirodnom okruženju, promatrajući i istražujući ideološke obrate kojima je okoliš bio izložen u prošlosti. Distorzije koje su preuveličane do krajnosti, do točke prelamanja i pucanja platna i ekrana, stvaraju pukotine u tijelu i čine ga propusnim i sposobnim za rezoniranje s prirodnim elementima koje ono predstavlja. Možda je upravo kršenjem tradicije – tim konceptualnim vandalizmom – moguće popraviti i obnoviti našu vezu s prirodom i dopustiti joj da se iznova prelije na nas, ili se barem vrati u plesno tijelo. Ovom predstavom autor progovara o načinu na koji su estetizirane slike krajolika iskrivile odnos suvremenog društva prema prirodi, počevši od europske tradicije pejzažnog slikarstva i fotografije, pa sve do satelitskih snimaka i virtualne stvarnosti.

• Koncept, koreografija, izvedba: Sergiu Matis
• Glazba: György Ligeti, Emptyset, Hexorcismos, Simina Oprescu
• Tekst: Sergiu Matis, Philip Ingman
• Dramaturška podrška: Mila Pavićević
• Tehnička podrška, dizajn zvuka: Andrea Parolin
• Dizajn svjetla: Martin Pilz
• Video: Calvin Lanz, Frank Manzano
• Produkcija, organizacija gostovanja: Philip Ingman
• Ko-produkcija: Tanzfabrik Berlin
• Uz podršku: Performing Arts Institute (InSzPer) Warsaw kao dio projekta Kreativne Europe Europske Unije apap – FEMINIST FUTURES.

Rekvizita i kostimi izrađeni su od recikliranih materijala. Rekvizita se ne prevozi na gostovanja, već se iznova postavlja od već postojećih materijala u kazalištima i institucijama gdje predstava gostuje. Na taj se način estetika predstave neprestano mijenja, ali i odražava povijest svakog pojedinog prostora.