Doris Dragović U Arsenalu

Dorotea “Doris” Dragović, rođena 16. travnja 1961. u Splitu, smatra se jednom od najistaknutijih hrvatskih pop pjevačica sa karijerom dugom više od četiri desetljeća. Na regionalnoj sceni debitirala je početkom 1980-ih kao članica splitske grupe More, s kojom je snimila albume poput Hajde da se mazimo i Tigrica. Nakon toga se 1986. otisnula u solo karijeru i iste godine predstavljala Jugoslaviju na Eurosongu s pjesmom “Željo moja”, zauzevši 11. mjesto. Slavna je i po svom nastupu za Hrvatsku na Eurosongu 1999. godine. S pjesmom “Marija Magdalena” osvojila je 4. mjesto – do danas jedan od najboljih rezultata Hrvatske – te predstavila svoj album Krajem vijeka, koji je postao jedan od njezinih najprepoznatljivijih studijskih izdanja. Tijekom karijere snimila je brojne albume, među kojima se ističu Željo moja, Tužna je noć, Pjevaj srce moje, Dajem ti srce, Živim po svom, Lice, Malo mi za sriću triba i Ja vjerujem. Njena glazba karakteristična je po emocionalnim baladama i moćnim interpretacijama koje su osvojile brojne generacije. Privatno, od 1990. godine u braku je s bivšim vaterpolistom Mariom Budimirom, s kojim ima sina Bornu. Iako je kroz karijeru bila nedvojbeno popularna, zbog nastupa 2000. u Crnoj Gori s crnogorskim predsjednikom izgubila je dio popularnosti među navijačima splitskog Hajduka, no njezin status estradne dive ostao je nepoljuljan. Poznata kao "kraljica Torcide" tijekom 1990-ih, Doris je jedan od rijetkih izvođača koji su uspjeli ostati relevantni i aktivni više od 40 godina, neprekidno nastupajući na koncertima i festivalima, te nastojeći očuvati integritet i emocionalni naboj svoje glazbene poruke.